Dječak je išao baciti smeće. Vidio je četiri kante različitih boja. Bio je zbunjen, nije znao za što su. U blizini su bila dva dječaka koja mu nisu htjela pomoći razvrstati smeće. Žuta kanta: U mene ubaci plastiku! Imaš li možda staru plastičnu igračku za mene? Dječak: Molim!? Tko je to bio? Sve kante: Mi smo čuvari okoliša! Stavili su nas ovdje kako bismo spriječili onečišćenje okoliša. Ako si zbunjen i još uvijek ne znaš što gdje ide, mi ćemo ti rado pomoći. Zelena kanta: U mene ide staklo! Sve staklene boce ili možda teglice od ukusnih džemova. Plava kanta: Mene puniš papirom ili starim bilježnicama. Imaš li možda časopise koje ne čitaš i ne trebaju ti? Zapamti, što sam punija, manje će se drveća posjeći, a što više drveća imaš u okolini čistiji je zrak koji udišeš. Smeđa kanta: E vidiš, ja sam ti posebna kanta. Ja jedem sve što ovi izbirljivci neće. Ako nemaš gdje sa starom gajbicom od jabuka ili pak probušenom gumom za bicikl daj ih meni i ja ću ih čuvati. Sve takve stvari idu meni. Dječak: Hvala vam puno , jako ste mi pomogli, sada znam razvrstavati otpad.Molim vas nemojte da budem jedini kojemu ste pomogli.
Iva Okanović
ČUDNE KANTE ZA SMEĆE
Lucija Petrović, 6.r
Jednog dana mama kaže Marku: „Marko, hajde molim te baci smeće.“ Marko dođe i mama mu da tri vreće. Jedna za plastiku, druga za staklo i treća za papir. Marko zbunjeno upita mamu: „Mama, zašto mi moraš dati tri vreće, kada je to sve smeće?“ Mama mu objasni kako svako smeće ima svoju kantu i u nju se ubacuje ta vrsta otpada. Marko slegne ramenima i iziđe van. Kada je izašao van, ugledao je plavu, zelenu i žutu kantu. Marko nije znao u koju ubaciti što pa baci papir u žutu kantu koja je za plastiku. Žuta kanta odgovori: „Ne! Ja nisam za papir, u mene ubacuješ plastiku!“, Marko se preplaši, uzme vreću sa plastikom i baci ju u žutu kantu. Uzme vreću sa staklom i razmišlja hoće li ju baciti u zelenu ili plavu kantu, da mu opet jedna od tih kanti ne bi progovorila i uplašila ga. Plava kanta mu je više izgledala da u nju ide staklo pa baci unutra staklo. „Pa sinko što ti je?! Ja sam plava kanta za papir, zar ne vidiš?!“ Marko odskoči i brzo uzme staklo iz plave kante. „Staklo bacaš u zelenu kantu!“ Marko dograbi staklo i brzo ga baci u zelenu kantu. „Bravo! Ubacio si pravo smeće u mene! Daj pet!“ Zelena kanta ispruži dugačku ruku ispred Marka i Marko joj da pet. Vrati se on opet kod one stroge plave kante i u nju ubaci papir. „Ajde, riješio si svoj posao sada bjež' kući.“ kaže plava kanta. Marko nadoda „Hoćeš li mi sada dati pet ili nešto?“ na to će plava kanta „Ma bježi, od mene ne dobivaš ništa.“ Marko brzo pobjegne kući reći mami kako kante pričaju. „Mama, mama!!! Kante za smeće pričaju!!!“ mama mu odgovori: „Haha…izgleda da ti je bilo baš zabavno bacati smeće.“ Marko joj je cijelu večer pričao kako je razgovarao sa kantama za smeće pa je mama pomislila da joj je sin lud. „Gle sine, nisi ti pričao sa kantama, to je tvoja mašta“ Marko upadne: „Mama, jesam!“ mama mu odgovori „Nisi, ali si učinio nešto puno bolje i čarobnije, reciklirao si! Kada recikliraš, pomažeš u čišćenju Zemlje.“ Marko je bio toliko sretan i poručuje svoj djeci ovog svijeta kako trebamo reciklirati kako bi učinili ovaj svijet ljepšim.
DJEČAK I KANTE
DAVID TATOMIROVIĆ Jednog dana bile su 3 kante: Papir, Staklo i Plastika. Svakoga dana pored kanti je prolazilo mnogo ljudi koji su bacali smeće na pod. Kantama je to jako smetalo. I tako jedanput je prolazio dječak kojeg je majka zamolila neka baci smeće u kante, no dječaku je bilo teško doći do kanti te je bacio vreću koja je odletjela i raspukla se od pada. Kada su kante to vidjele pozvale su dječaka i rekle mu neka pokupi smeće te ga pravilno rasporedi. Dječak je pokupio smeće i sve bacio u jednu kantu. Kanta je izbacivala smeće svaki put kad bi dječak ubacio. Dječaku je to dosadilo te je smeće pravilno raspodjelio i ubacio u pravilne kante. Kante su bile jako sretne te su dječaku objasnile kako prirodu treba čistiti održavati jer ako zagađujemo zemlja će nam vratiti isto. Dječak je od toga dana počeo brinuti o okolišu.
Recikliranje
Jednog lijepog i sunčanog proljetnog dana, jedan dječak po imenu David, odlučio je pomoći svojoj majci oko čišćenja svoje sobe i dvorišta. Imao je jako puno igračaka koje su bile od plastike, a također su bile stare pa ih je David odlučio baciti. Isto tako je imao nebitnih papira iz prošlih razreda koji su isto bili stari te nisu ničemu služili pa ih je odlučio baciti. Kada je počeo otvarati svoje ladice u sobi pronašao je razne istrošene baterije, razne lampice, stare tipkovnice, stare bojice te još puno sličnih stvari. Sve je to stavio u jednu vreću i ponio van. Zatim je otišao pomoći svojoj mami. Kada je čistio vani našao je razne eksere, kartone kao npr. od mlijeka. Isto je sve stavio u jednu te istu vreću. Poslije mu je mama rekla neka ode ubrati svo uvelo cvijeće da ga baci u smeće. On je to krenuo napraviti, ali je mislio da sav otpad koji je on danas pokupio iz svoje sobe i dvorišta ide u jednu kantu. Mama mu je rekla kako mora sav otpad razvrstati te staviti u različite kante. Objasnila mu je kako je žuta kanta za papir, zelena za staklo, siva za metal, baterije itd. dok je narančasta za bio otpad. David je sav otpad razvrstao i sve je napravio kako mu je mama rekla. Sada su mu soba i dvorište čisti, a sav otpad je na svom mjestu.
Maria Rahela Gvozdić
Život kanti za recikliranje
Jednog dana dječak je došao kupiti čokoladu u trgovinu. Kada ju je kupio izašao je iz trgovine i načeo je, tada je razmišljao gdje će baciti papir. Ugledao je četiri kante koje su mu bile potpuno nepoznate, vidio je kako piše na kantama: kanta za metal, staklo, plastiku i karton razmišljao je u koju ubaciti smeće. Odjednom je čuo kako kante međusobno razgovaraju, tada im je prišao i pristojno ih pozdravilo, naravno oni su uzvratili. Počeli su razgovarati kako ima jako nepristojnih ljudi koji bacaju smeće po okolišu ili jednostavno bace pored kante ili u krive kante. Kante su dječaka pitala što ga muči, o čemu razmišlja ili mu mogu nekako pomoći, dječak je pristao na njihovu pomoć i pitao ih je koja je kanta prava za bacanje papira. Plava kanta mu je odgovorila kako je ona prava koja sadrži otpatke kao što su papir i karton, dječak je ubacio papir u plavu kantu i zahvalio joj. Poslije toga su još malo razgovarali o životu i njihovom poslu, kada je dječak čuo kakav imaju život i zanimanje obećao im je kako će ubuduće paziti gdje baca smeće i da će svojim prijateljima ispričati što je sve naučio i možda i njih to naučiti. Ena Miličević